Nataša Radojević, povjesničarka umjetnosti i umjetnička direktorica galerije Drina

Možete li podijeliti primjere ili iskustva u kojima je suradnja između galerija imala značajan utjecaj na umjetničku scenu ili umjetnike s kojima radite?

Ukoliko postoje vizija i ustrajnost u radu, rezultati često mogu nadmašiti očekivanja. Primjera je mnogo, ali izdvojit ću jedan od posljednjih, trenutno aktualan, koji je zapravo rezultat mnogih prethodnih, dugogodišnjih suradnji i umrežavanja. Naime, sredinom 2020. godine sam organizirala rezidenciju jednog srpsko-francuskog umjetnika u Firenci koja je bila proizvod suradnje galerije Drina i Logic Art Space organizacije. Samostalna izložba tog umjetnika je organizirana u Aria Art Gallery (Firenca, 2021). Tijekom trajanja izložbe sam stupila u kontakt s vlasnikom jedne od najstarijih galerija i kolekcija talijanskih i europskih starih majstora koji je vremenom postao jedan od mojih kolekcionara-klijenata. Nakon par mjeseci sam mu predložila da napravimo izložbu čiji je koncept baziran na dijalogu suvremenih umjetnika i starih majstora. U rujnu 2022. smo otvorili izložbu “Timelessness” na dvije lokacije – Aria Art Gallery i Frascone Arte (Firenca). U svibnju 2023. sam dobila poziv da budem umjetnička direktorica galerije u Palm Beachu (Florida), čiji bi permanentan koncept bio baziran na “Timelessness” projektu. Suradnje između nas i zajednička izložba su dovele do toga da je vlasnik galerije, koja je do tada radila samo sa starim majstorima, odlučio da otvori prostor na drugom kontinentu i promovira suvremene umjetnike uz stare majstore. To je zaista primjer koji je pokazatelj da iskrena posvećenost i otvorenost za suradnju s drugim galerijama može dovesti do rezultata koje često ne možemo ni zamisliti.

 

“Ukoliko postoje vizija i ustrajnost u radu, rezultati često mogu nadmašiti očekivanja.”

 

Vaša profesionalna karijera usmjerena je na izgradnju i jačanje veza između umjetnika iz jugoistočne Europe i drugih zemalja. Koji su neki od izazova s kojima ste se susretali u projektima međunarodne suradnje i prezentacije?

Izazovima nikada kraja. Pitanje za priručnik. Elem, mislim da je najveći izazov za većinu nas sa prostora Balkana ili ex-Yu da postanemo internacionalno vidljivi i priznati jer često počinjemo iz niže startne pozicije u odnosu na zemlje sa razvijenim sistemima, zakonima u kulturi, ulaganjima (pa samim tim i sviješću) od našeg podneblja. Shodno tome, potrebno je mnogo veće ulaganje, trud i energija u svaki segment ponaosob kako bismo vidjeli konkretne rezultate. Jedan od izazova (i problema) s kojima se često suočavam je odnos umjetnika prema vlastitoj prezentaciji ili egzekuciji rada. Većina naših jako talentiranih i regionalno priznatih umjetnika ne vodi dovoljno računa o tom segmentu, a inozemnim kolekcionarima/galerijama/umjetnicima je to nešto što se podrazumijeva i čemu se posvećuje velika pažnja. Srbiji kao zemlji koja nije članica EU je veliki problem uvoz/izvoz – transport – kao i bilo kakav vid komercijalne suradnje s inozemstvom. Dva primjera koja su mi intuitivno došla, kao što rekoh, ima ih mnogo.

 

“Smatram da je zajedničko djelovanje i borba za iste ciljeve važna”

 

Što mislite o novim oblicima zajedničkog djelovanja i samoorganizacije galerija kao što su primjerice East Europe Biennial Alliance ili International Galleries Alliance? Vidite li potencijal i mogućnost osnivanja sličnih inicijativa na našim prostorima?

Smatram da je zajedničko djelovanje i borba za iste ciljeve važna. U dosadašnjoj praksi sam se susretala i bila dio/pokretač sličnih inicijativa, ali možda kao kolege (zajednica) nismo bili dovoljno spremni da premostimo poteškoće na putu, a nije bilo ni podrške ni interesa tadašnjeg Ministarstva kulture kome smo predali zahtjev za izmjenu zakona. Od izuzetne je važnosti da se ljudi iz struke s iskustvom, znanjem, idejom, energijom i integritetom udruže oko ciljeva koji donose benefit za sve. Na našim prostorima i dalje osjećam veliku podijeljenost između samih umjetnika, galerija, institucija, privatnog i javnog sektora, i to je upravo ono na šta kroz vlastitu praksu i djelovanje Drine pokušavam utjecati. Sustavne promjene uvijek kreću od individualnih, a udruživanje individualnih snaga se multiplicira.